zanimljivosti | 14 April, 2008 15:13
njima hvalisali.zanimljivosti | 14 April, 2008 15:11
Jedan tajvanski pronalazač dizajnirao je
bicikl dvosed koji se vozi "licem u lice", a koji bi uskoro mogao da se
nađe u masovnoj proizvodnji.
Direktoru istraživačkog centra na univerzitetu "Daleki zapad" u Tainanu
Čenu Jugangu trebalo je godinu dana da konstruiše ovaj bicikl, prenosi
"Ananova.com".
"Kod tradicionalnog duplog bicikla vozač koji sedi pozadi može samo da
vidi leđa svome suvozaču. Zapitao sam se kako bi izgledalo kada bi
vozači bili okrenuti jedan prema drugom." - kaže Jugang.
Njegov novi bicikl može da se vozi u položaju "licem u lice", tradicionalnom "licem u leđa", pa čak i u položaju "leđa u leđa".
"Položaj "licem u lice" pogodan je za roditelja i dete, ili parove koji
se "muvaju", dok položaj "leđa u leđa" nudi obojici vozača dobar
pogled, a onaj ko je nazad može da oslobodi ruke kako bi fotografisao
ili jeo keks." - kaže on.
Tajvanske kompanije već su izrazile interesovanje za ovaj bicikl, a pronalazač se nada da će se na ulicama pojaviti veoma brzo.
Čen kaže da je svoj izum patentirao u SAD, Nemačkoj, Japanu i Kini.
zanimljivosti | 14 April, 2008 15:10
Audi je krajem marta proizveo milioniti primjerak druge generacije A3.
Prodaja ovoga modela raste iz dana u dan, tako je 2007. godine prodato
ukupno 230.000 primjeraka ili u prosjeku, preko 800 dnevno. Jubilarni
model je Sportback varijanta, pogonjena dvolitarskim TDI agregatom. A3
se proizvodi u tvornici u Brusselsu, dok proizvodnja A3 kabrioleta
starta ovih dana u mađarskoj tvornici Gyor.
zanimljivosti | 14 April, 2008 15:08
MIKE BEAHM i njegov zet Matt Rowe iz Huntingtona svakodnevno su se
suočavali s previsokim cijenama benzina. No, odlučili su to
promijeniti. Njih su dvojica izumili automobil koji se umjesto benzinom
koristi električnom energijom iz baterija.zanimljivosti | 14 April, 2008 15:07

zanimljivosti | 14 April, 2008 15:05
Novoj TV javila se maloljetna djevojka kojoj se zbog, kako sama kaže,
nepromišljenosti i
lakovjernosti, život pretvorio u noćnu moru jer se
snimala tijekom spolnog odnosa. Željela je s nama podijeliti svoju
priču i upozoriti sve mlade koji bi se mogli naći u sličnoj situaciji
da ne čine isto što i ona.
zanimljivosti | 14 April, 2008 14:57
Ovo je najveći i najsnažniji mikroskop na svijetu – kaže za uređaj dug 21 metar, promjera 16 metara i težak ukupno 12,5 tisuća tona, smješten na dubini od sto metara pod zemljom, prof. dr. Daniel Denegri dok se dizalom spuštamo u njegovu galeriju. Mikroskop? Naprava je mnogo snažnija i od nanoskopa kojima se skeniraju molekularni krajolici, pa bi se mogla zvati femtoskop.
Kompaktni muonski solenoid (CMS) detektor je kojim se želi zaviriti u
najsitnije čestice materije. Doktor Denegri već 20 godina živi i radi u
Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) zbog pokusa koji
treba početi za mjesec, dva.
Za to vrijeme koncipiran je i naporima osamdesetak zemalja svijeta na
visoravni iznad Ženeve izgrađen aparat za najkompliciraniji i
najambiciozniji nuklearni pokus u povijesti čovječanstva, Veliki
sudarač hadrona (LHC).
U špilji Jamesa Bonda
Podzemna komora detektora CMS, ma koliko si netko unaprijed glavu
napunio brojkama o uređaju, šokira prostranošću, a istodobno
tjeskobnošću; koliko je tu nagurano tehnike! Špilje i šuplji vulkani
ingenioznih negativaca iz filmova o Jamesu Bondu u usporedbi s onim što
gledamo djeluju diletantski: gradila ih je mašta pripovjedača. Ovdje
svaki zavrtanj ima smisla.
– Fantastično je zapravo s koliko su poleta sve države stale iza svojih
znanstvenika još dok smo smišljali što želimo izmjeriti i kako da to
učinimo – prisjeća se profesor dr. Daniel Denegri. – Ovdje nije bilo
političkog nadmetanja i podvaljivanja. Jednako su nam dobrodošle
platforme, ograde i stube koje su izgradili u brodogradilištu u
Engleskoj, a podnožja jarmova detektora u Pakistanu i Kini.
Projektirana su u Njemačkoj, željezo je rezano u Sankt Peterburgu, a
spojnice mehaničke strukture izrađene su u Češkoj.
Najsuptilniji supraprovodljivi dijelovi koji moraju besprijekorno
raditi u zrakopraznom prostoru deset puta rjeđem nego na površini
Mjeseca pri temperaturi blizu apsolutne ništice projektirani su i
prototipovi su izrađeni u CERN-u. Sastavni dijelovi proizvedeni su u
Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Americi, Japanu…
Svi koji su pridonijeli nekim rješenjem, materijalom ili tehnologijom
sada već profitiraju – kaže dr. Denegri. Nimalo beznačajan doprinos je
i našega Končara koji je izradio napojnice najvećega magneta na svijetu
za što je dobio godišnje priznanje CMS-a. Pomišljamo i da ovoga pokusa
ne bilo bez Teslinih izuma…
Zanimljiva je gradnja 1500 tona teškog bakrenog cilindra hadronskog
kalorimetra. Morao je biti iz masivnoga bakra. Odakle im toliko? Javio
se kolega znanstvenik Rus koji je znao za brdo odbačenih čahura granata
za brodske topove crnomorske flote. Cilindar je lijevan u Rusiji, na
mikronske je mjere izrezan u Španjolskoj. Mjerne su mu elemente
doradili u Ukrajini, a optičkim ga provodnicima opremili u SAD-u.
Dr. Daniel Denegri
Za slojeve kristalnog elektrokalorimetra fizičari su znali kakve
osobine mora imati kristal, ali postoji li takav? Jedan je fizičar
specijalist za scintilacijske kristale znao. Kristalno staklo iz
volfram-olova koje je predložio odgovaralo je, ali je bilo iznimno
rijetko – ukupno dva kubična centimetra na svijetu.
Čarobni kristali
Danas ga je, proizvedenog uglavnom u Bogorodijsku u Rusiji i malo u
Kini, u CMS ugrađeno 11 prostornih metara! U čeličnim jarmovima
detektora u obliku kotača promjera 17 metara ugrađena je 71 tisuća tih
prizmi iz stakla specifičnoj težine veće od čelika. CMS je samo jedna
od dviju glavnih postaja na suprotnim stranama 27 kilometara dugog
supraprovodljivog magnetnog prstena u kojemu se pod velikim energijama
ubrzavaju paketi protona da bi se promatralo njihovo sudaranje.
CMS kod sela Cessyja u Francuskoj, a detektor ATLAS u samom kampusu
instituta u Meyrinu je sa švicarske strane. Goleme se energije troše da
bi se paketi snopova protona sudarali, a snažna magnetna polja
detektora raspoređivala i bilježila putanje čestica iz takvih sudara.
Koliko struje troše?
– Naš “stari”, superprotonski sinkrotron u CERN-u kroz kružnu cijev
dugu “samo” dva kilometra čestice nabija snagom do 450 GeV. Struje
potroši koliko i cijela Ženeva. Višestruko veći i snažniji LHC, unatoč
redu veličine snažnije energiziranim česticama, trošit će trećinu
energije manje zahvaljujući novim materijalima, izolatorima i
ponajprije rashladnim tehnologijama koje vodiče rashlađuju do
supraprovodljivosti sa znatno manje gubitaka i velikim uštedama na
električnim vodovima.
Dan otvorenih vrata u CERN-u Pazilo se na svaki cent, ali su se
znanstvenici stalno dovijali tehnološkim rješenjima po kojima štednja
ne bi ugrozila ciljeve pokusa ili kompromitirala ono što se ovim
golemim naporom želi postići. Usput smo otkrili mnoštvo rješenja koja
će, dakako, komercijalno iskorištavati tvrtke suradnici CERN-a.
Hoće li biti smak svijeta?
Sve dogodovštine, prilike i neprilike gradnje LHC-a i njegovih mjernih
mjesta dr. Denegri mediteranski sočno “podebljava”: – Uređaj smo počeli
graditi otprilike kad su Francuzi počeli graditi nuklearni nosač aviona
“Charles de Gaulle”. Otprilike nam je pretpostavljena cijena gradnje
bila ista, a zajedno smo ga nekako i završili. Naravno, probili smo
rokove i mi i oni, a i troškove. Mi za trećinu, a oni triput.
Što je sa sigurnošću, pitamo. Ovo je ipak sam rub znanosti, a mnogo je
toga “s druge strane”. Može li se nešto oteti kontroli? – Svi ugrađeni
materijali temeljito su nezavisno testirani. Oni koji nisu prošli
vraćani su na doradu. Ipak, neki dan na Retoromanskom radiju odgovarao
sam na besmislena pitanja o propasti svijeta. Neki pretpostavljaju da
bi ga mogao uzrokovati ovaj uređaj. Malo ih zna da naša akceleratorska
cijev nije ukopana toliko pod zemlju zbog zaštite od zračenja, nego
zato da je postavimo na stabilnu kamenu podlogu koja se neće slijegati.
Moglo bi biti i bitno pliće kad nam ne bi u desetinku milimetra bilo
važno da članci magnetskih cijevi, koje u krug svijaju protonske
snopove, ostanu nepomični. Odstupanje može napraviti štetu jer svaki
članak stoji milijun dolara!
Koliko je tužba ozbiljna
Nisu li sumnjičava pitanja potaknuta zapravo vijestima o tužbi koju su
22. ožujka protiv Fermilaba i CERN-a podigli fizičari Walter Wagner i
Luis Sancho tražeći da Nacionalna zaklada za znanost, američko
Ministarstvo energije, Fermilab iz Illinoisa i CERN odmah obustave
pokuse na LHC-u? Tvrde da se u uređaju mogu pokrenuti procesi koji mogu
izazvati smak svijeta.
Traže da se o tome javno progovori. Tvrde da bi, ako se proizvedu,
sićušne crne rupe mogle progutati svijet. A ako se proizvedu protoni
koji se kao i poznati sastoje od gornjih i donjih kvarkova, ali u sebi
sadrže i tzv. stranu tvar, kao stabilniji od protona iz našeg
materijalnoga svijeta, bi li mogli potpuno promijeniti prirodu svijeta?
U ponedjeljak, 26. ožujka, okružna sutkinja na Havajima Helen Gillmor
prihvatila je tužbeni zahtjev i proslijedila ga sucu Kevinu S. C.
Changu koji je prvo ročište sazvao za 16. lipnja.
Predmet proučava havajski pomoćnik državnoga odvjetnika Derrick Watson
koji na ročište ne bi smio doći nepripremljen… Čini se, ozbiljan pravni
posao? – pitamo profesora Denegrija. – Gospodin Wagner je sličan
podnesak imao i 1994. zbog Relativističkog sudarača teških iona iz
Brookhavena u Uptonu, država New York – prepoznaje “mušteriju” dr.
Denegri.
Uređaj radi od 2000. godine i uz njegovu se pomoć prilično prodrlo u
dosad nepoznate osobine tvari, vremena i prostora, ali se ni izdaleka
nije dogodilo ništa rizično, tumači dr. Denegri. U CERN-u će se doista,
kao nikad u povijesti svemira, simulirati uvjeti koji su vladali u
milijuntinki prve milijuntinke sekunde od trenutka stvaranja svemira,
kako kažu jedni, ili početka Velikoga praska, kako kažu drugi. Prvi put
umjetno i prvi put od početaka postojanja prije 12 milijardi godina.
– U simuliranje takvoga stanja ulažemo goleme energije da bismo iz
sudara protona dobili tek nekoliko vrlo kratko živućih čestica koje
moraju postojati jer tako kažu teorijske analize, a mi ćemo ih spremno
uhvatiti i analizirati njihovu prirodu. Nema drugoga načina da to
učinimo, a moramo da bi znanost mogla dalje.
Što je sa stranom tvari i opasnosti od monopolnih magneta, čestica koje
nemaju dva pola, sjever i jug, nego samo jedan. Sumnja se da bi one
mogle započeti atome lančano pretvarati u neki drugi oblik tvari? –
Teorijski, fizika čestice strane tvari i jednopolnih magnetnih čestica
predviđa, ali nigdje u svemiru nije uočen proces koji bi upućivao da
takve čestice doista i postoje. Svim drugim poznatim česticama ionako
nas stalno bombardira svemirsko zračenje.
A u svemiru se događaju razmjene vrlo velikih energija i vrlo violentni
procesi, razmjerima neusporedivi s našim sićušnim pokusom. Pokusom su i
one, dakako, stavljene na kušnju kao i mnoge druge, mnogo dublje. Ovim
naporom znanosti želimo omogućiti da ispravne produbi, neispravne
odbaci te spokojno nastavi dalje istraživati.
Higgs i crne rupe
A što je s predviđenim crnim rupama fentometarskih dimenzija? Kritičari
tvrde da bi se one, izmaknu li nadzoru, počele grupirati i okrupnjavati
te bi usisale materijalni svijet. – Jedan je od ciljeva pokusa na LHC-u
da se otkrije postoji li i Higgsov bozon, pretpostavljena pojava koja
ima masu, ali u njezinu središtu nema čestice. Bila bi velika stvar da
Higgsov bozon otkrijemo i izmjerimo kako se ponaša jer bismo došli
sasvim blizu počela tvari.
Crne rupe su kao i Higgsov bozon kratkotrajuća iščezavajuća stanja. Ja
bih osobno više volio da otkrijemo male crne rupe. Sam Higgsov bozon
uputio bi da postoje još sitnije čestice i još raniji procesi koje
treba istražiti, a ako bi se pojavile crne rupe, znali bismo da smo
došli na sam kraj – rekao nam je profesor doktor Daniel Denegri
| « | April 2008 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||